Home Aktuelno Politika kao spektakl

Politika kao spektakl

71
0

Elementi spektakla u ovom dogadjaju sa povredama

Događaji u Narodnoj skupštini Srbije (4. mart 2025.) imali su sve ključne elemente spektakla, kako ih definiše Gi Debor u svom delu Društvo spektakla (1967) gde se spektakl definiše kao dominacija slika i reprezentacija nad realnošću, što vodi do pasivizacije mase i gubitka autentičnog iskustva. U modernom kontekstu, spektakl često služi kao sredstvo kontrole i manipulacije, gde realnost postaje podređena svojoj medijskoj interpretaciji. Evo kako se ti elementi manifestuju:

1. Vizuelna i emocionalna upečatljivost

  • Dimne bombe i baklje: Stvaranje dramatične scene s jakim vizuelnim efektima, što je odmah privuklo pažnju javnosti i medija.
  • Bacanje jaja i flaša sa vodom: Simboličan čin pobune, koji izaziva emotivnu reakciju i pojačava osećaj haosa.

2. Medijska konstrukcija stvarnosti

  • Ovaj događaj je spektakl par excellence jer će biti prenet kroz različite medijske narative. Vladajuća stranka će ga predstaviti kao akt nasilja i sabotaže, dok će opozicija naglašavati borbu protiv autoritarizma.
  • Snimci i fotografije će se širiti društvenim mrežama, što omogućava različite interpretacije istog događaja.

3. Politička instrumentalizacija

  • Opozicija koristi spektakl kako bi prikazala vladajuću strukturu kao represivnu i neodgovornu, dok vlast koristi isti događaj da opravda moguće represivne mere protiv opozicije.
  • Povređene poslanice dodatno pojačavaju emotivni naboj i legitimizuju određene političke narative.

4. Publika i pasivizacija

  • Građani su svedoci događaja kroz medije, ali su samo posmatrači, nesposobni da direktno utiču na ishod.
  • Osećaj šoka i neverice jača osećaj nemoći, što je ključna karakteristika spektakla kao alata kontrole.

5. Kombinacija realnosti i simulacije

  • Događaj je realan jer su ljudi povređeni, ali njegova percepcija zavisi od načina na koji će biti interpretiran u medijima.
  • Istovremeno, stvara se osećaj teatralnosti, jer se politički sukobi često pretvaraju u performans osmišljen za publiku.

Ovaj događaj nije samo politički incident već i spektakl u punom smislu te reči. Njegova svrha nije samo konkretna politička borba, već i proizvodnja slika, emocija i narativa koji će oblikovati javno mnjenje. U tom smislu, Skupština Srbije danas nije bila samo politička arena, već i pozornica u kojoj se realnost stapala sa performansom, dok su građani ostali publika ovog političkog teatra 

Sa druge strane Incidenti su dodatno produbili političku krizu u zemlji, a očekuje se da će naredni dani doneti nove izazove za političku scenu Srbije.